Povijest otoka Hvara
Povijest Hvara – o otoku Hvaru:
Ovaj je otok još u doba kada je Trojanski rat naličio na ratove zvijezda, a pjev sirena na svakodnevnu simfoniju cvrčaka, izvirao životom i putevima. Čovjek je Zemljanin, on iskače iz utrobe Zemlje, šeće po njoj i luta hraneći se usput. Ne začuđuje što je stao i zaustavio se na ovom otoku. Otok je ipak premali da bi se uspjelo pobjeći pred zimom ili otići od ljeta. No, na Hvaru zime gotovo da i nema. Poznata je dosjetka da kad padne snijeg, u hvarskim hotelima je sve besplatno.
Nicališta ljudi, pećine i spilje razasute po Hvaru, imale su svoje stanovnike već u sedmom tisućljeću prije Krista. Dogodio se sljedeći paradoks da su ljudi na kopnu još 1500 do 2000 godina šetali od sjevera na jug kao nomadi – lovci i sakupljači, a da su se na Hvaru pećinski ljudi počeli baviti keramikom. Obojenom keramikom jer pronađeni keramički uzorci i oblici s Hvara, dakle 7000 prije Krista po istraživanju dr Grge Novaka, nalaze se i po istočnoj obali Jadrana. Po kopnu u prostoru od 200 km uz obalu i u dubinu od 50 km. Dakle, Hvar je uistinu otok širenja kulture.
Arheološki nalazi hvarske kulture kulminiraju izradom Velištaka nađenog u Stankovcima u okolici Zadra iz petog tisućljeća. Dakle, Markova spilja odaljena tri kilometra od grada Hvara, jedan je od najstarijih mezopaleolitskih nalaza sjedilačke kulture koja odolijeva promjeni godišnjih doba radeći i imajući očište s jednog mjesta, primjećuje kozmičke promjene te nastale najstariji lunarni kalendar u Europi: Velištak pod utjecajem kasno neolitičke hvarske kulture. U to doba, 7000 godina prije Krista, Jadransko more se podiglo za sto metara. Dakle, kulminacija zatopljenja nakon ledenog doba.
U 6. i 5. stoljeću prije Krista formiraju se kao zasebne strukture ilirska plemena Dalmati, Ardijei, Daorsi, a Grci utemeljuju u četvrtom stoljeću prije Krista svoje kolonije na otocima Visu, Hvaru, Korčuli. Doseljenici s grčkog otoka Paros na Hvaru podižu grad Pharos 385 godine prije Krista, a u blizini na Issi – Visu 390-te godine Sirakuški kralj Dionis gradi utvrdu. Kako su baš u četvrtom stoljeću prije Krista Kelti potisnuli Ilire sa sjevera prema Jadranskom moru, taman ih se dovoljno „zgusnulo“ da zarate s novonaseljenim grčkim otocima i za ono doba 5000 mrtvih i 2000 zarobljenih Iliraca ukazuje na veliku bitku i veliki poraz. No, Grci ipak nisu uspjeli u Jadranskom moru stvoriti i izgraditi svoj polis – autonomnu kulturno demokratsku zajednicu koju je okončavala izgradnja teatra. Viški tirani nisu voljeli kazalište, ali parcelacija Farskoga Staro Gradskog polja koje je danas pod zaštitom UNESCO – a, ukazuje na demokratsku opredijeljenost stanovnika grada Pharosa.
229. godine prije Krista Ilirac Ardiei, Teutin odmetnuti vojskovođa Demetrije Hvaranin osvaja Pharos i stvara državu. No, 219. godine prije Krista dolaze Rimljani, poražavaju Demetrija i ruše Pharos. Grčku parcelizaciju polja nisu dirali jer sad je ionako njihovo. Ipak, ostao je jedan misterij: nije otkrivena Pharoska nekropola koja je u 200 godina trebala imati bar 1000 grobova sudeći po broju parcela plodnog polja, a nadalje taj prostor naseljavaju Rimljani i grade novi grad. No, također bez mrtvih. Nakon podjele Rimskog carstva 395. godine, već 476. godine propada zapadno Rimsko carstvo i Bizant preuzima religijski i politički utjecaj sve do crkvenog raskola 1054. godine.
U 12. stoljeću Venecija u potpunosti zamjenjuje Bizant sve do 18. stoljeća. Kako Venecija vlada morem, a ne kopnom, svi otoci uz istočnu jadransku obalu dobili su velike i dominantne gradove okrenute prema moru, a ne kopnu kako bi bili podrška i sigurnost venecijanskoj floti na prolazu kroz Jadran u Sredozemlje. Tada je nastao i grad Hvar. Hrvati koje pokrštavaju i opismenjavaju Ćiril i Metoda u devetom stoljeću sa strane Bizanta, a papinska franačka država sa sjevera na kopnenoj strani obale sukobljuje se oko Zadra. Sa strane zapadne crkve pojavljuju se na tom području prvi hrvatski papinski kraljevi u desetom i jedanaestom stoljeću jer Hrvati postaju većinsko stanovništvo. No, sa sjeverozapada Ugarska i Venecija na obali drže novu hrvatsku državu u kliještima tako da 1000 godina Hrvati čeznu za svojom samostalnošću.
Pokršteni Hrvati unutar većih, također kršćanskih država imaju svoju autonomiju što se vidi po nastanku hrvatskog plemstva, no samo ako je kršćanske kulture i opredjeljenja. Kršćanstvo je u tom smislu bilo demokratska opcija, zajednički nazivnik, univerzalnost za suživot i prosperitet. Tako, interesantno, i pod Venecijom u venecijanskim gradovima nastaju hrvatski plemići i čak su prosperitetniji i kreativniji od venecijanskih ili ugarskih plemića na hrvatskim područjima. U sedamnaestom stoljeću godine 1612., grad Hvar među prvima u Europi gradi pučko kazalište.
Tako Markova špilja otvara prostor platoničke špilje i razara zid sa službenim istinama i jednostavnim interpretacijama svijeta kao što je, na primjer, da je svijet ravna ploča. Kazalište je otvoreno događalište koje je kroz ideje slobode sama ideja svijeta kao otvorenosti za: svijet postoji radi događaja „cijeli svijet je pozornica na kojoj su svi ljudi samo glumci…“-Shakespeare. Kazališni prostor je mala beskonačnost. Hvar, međutim, nije muzej, Hvar ne želi veličati povijest, Hvar je naprosto ima. Hvar je neprestano prostor u kojem se osjeća sam rub vremena, ono najljepše što dolazi iz ruba vremena, ono novo, ono iznenađujuće, ono svježe, ono što još nije viđeno, ono radi čega postoji svijet. Radi novih događaja i događanja radi slobode i radi svega onoga što možemo učiniti… Tajna hvarskog zelenila, otoka na kojem pada tako malo kiše jest u misteriju jutarnje rose kojom se zalijeva. Hvar – otok života.
