Sućuraj, otok Hvar

Sućuraj

Od grada Hvara udaljen je 77 km cestom koja prolazi duž cijelog otoka. Trajektnom linijom, plovidbom koja traje 25 min. povezan je s Drvenikom na kopnu, koji je 86 km. udaljen od Splita ,  58 km od Pelješkog mosta i  136 km do Dubrovnika.

Sućuraj je osnovan Napoleonovim dekretom 25.4.1811. Ime je nastalo od Sv. Jurja    koji ubija zmaja. Hvarski statut  1331. g. spominje  crkvu Sv. Jurja iz 13. st. a u 19. st. napravljena je nova.  Crkva Sv. Ante Padovanskog u baroknom stilu i samostan Sv. Augustina su sakralni spomenici.

U 3. st. pr. Kr. Ilirska kraljica Teuta imala je dvorac na tom području,  a  sjeverno su u moru potonule građevine. Venecija 1613. g. tu gradi tvrđavu „ Forticu „ za obranu od Turaka. Od 15 st. nadolaze izbjeglice  pred Turcima , a  sačuvan je i spomenik iz 1655. g. pisan Hrvatskom ćirilicom.

U vrijeme 1. svjetskog rata 1916. g. francuska podmornica nedaleko Sućurja potopila je putničko – teretni parobrod Dubrovačke plovidbe. A u 2. Svjetskom Ratu bio je najjače   uporište  antifašizma na otoku Hvaru .

Danas ima flotu od desetak ribarskih brodova, a u uvali Mrtnovik – ribogojilište , te pogon za soljenje srdele. Proizvodi se maslinovo ulje u dvije uljare, vino Plame  i Oka,  te med.

U Sućurju posluje desetak ugostiteljskih objekata , a izgrađen je auto – kamp u uvali Mlaska. S južne strane nalazi se plaža Česminica a sa sjeverne Bilina, te uvale

Perna i Mlaska.   Ribarska noć u Sućurju najbolji je trenutak da se u nekoliko dana sve to kuša i obiđe, a o potonulom gradu da i ne govorimo…

Gledajući s visine koja oduvijek sugerira neku nadmoć, Hvar izgleda kao Igla. Taj talijansko – nadmoćni naziv – Lesna  ( Igla ) , izgleda Hvara, taj hvarski rastežaj , koji seže od ušice njezine šupljine, kao prolaza u kojem se nalaze Veliko i Malo Grablje a završava ubodnom špicom koplja Sv. Jurja, u Sućurju. Nikada TAJ PROLAZ nije imao i nema neka „ vrata“, niti je zemljani niti vodeni niti zračni niti vatreni. Naša orijentacija koja poseže za nekom pravilnošću , ispravnošću , sudom, koja je totalno dezorijentirana ukoliko ne  „barata „ i ne prijeti nekim početkom i krajem, ne uočava niti sluti da je „PROLAZ“, Beskonačnovječna Otvorenost Svijeta, Vječno Iskrenje Događaja, a obzirnost  – „ Uzimanje u obzir“ –  bez selekcije i pojednostavljenja moć Duha kojom se sazrijeva. Svijet nije niti kriv niti pogrešan, niti grješan,  nego  je Vječno zelenjenje mogućnosti kao onog NOVOG, kao što se Hvar  –  IZVORIŠTE ŽIVOTA  zeleni, ne kišom i oblacima, koliko samoniklošću ROSE – vodom iz VEDRINE.